Kurban Bajram

[Adem]

Oko 2000. godine prije nove ere Bog je na zemlju poslao jednog svog roba na podrucju Sumera, u gradu Uru, kada su se ljudi pokoravali svojim idolima i kipovima koji im nisu mogli niti pomoci, a niti su im mogli ikako odmoci. Poslao ga je sa Istinom u jednoga Boga. Taj covjek bio je Ibrahim ili Abraham a.s ( neka su mir i spas na njega i na sve njegove slijedbenike do Sudnjega dana). Njegov put nije bio lagan. Put istine posut je trnjem i teškocama raznih vrsta, pa tako sve do svoje najviše starosti, kada je vec gubio nadu, nije mogao dobiti sina sa svojom ženom Sarom. Tada su se odlucili na, u to vrijeme regularan obicaj, kako mu Sara nije davala djete, da nade ženu koja ce mu dati dijete. Bila je to Hagara ili Hadžera i od nje rodio se je Ismail ili Išmae a.s. On ce biti praotac arapskog naroda. Ali Ibrahima a.s je cekalo veliko iznenadenje. Docekala su ga «trojica» i obavjestila da ce Sara roditi dijete na što se ona nasmijala jer kako da ona tako stara rodi, na što su oni rekli da ce ona roditi i da ce to biti muško i da ce ga nazvati Ishak a.s što na starohebrejskom znaci smješak. Od njega ce poteci židovi. Ibrahim a.s je tako sretno živio sve do trenutka kad mu je On zapovjedio da žrtvuje svojeg sina Ismaila a.s. Ibrahim ga je krenuo poslušati, ali kada je Bog vidio da je Ibrahim a.s spreman svog prvorodenca Ismaila a.s ubiti radi samozapovijedi koju je On naredio, kao veliko iskušenje, zaustavio je egzekuciju i umjesto Ismaila a.s postavio je jagnje kao žrtvu. Od toga dana, pa sve do sad muslimani (oni koji su predani Božjoj volji) izvršavaju zapovjed žrtvovanja kurbana. To je najcešce ovca, po mogucnosti, ali to može biti i protuvrijednost u novcu kojom ce se kupiti meso kojim ce se žrtvovati te ovce. Taj cin se obavlja za vrijeme hadždža, u posljednjem mjesecu po hidžretskom kalendaru zul-hidždže. Meso koje se zakolje razdijeli se po trecinama, tako da jedna trecina ide rodbini, jedna ide siromašnima i jedna trecina kome je najviše potrebno. Kurban kolje onaj koji ima materijalne mogucnosti, zato, ako ne može, to mu nije grijeh.

Sama simbolika kurban bajrama temelji se na žrtvi i bogobojaznosti. Žrtvu koju je Ibrahim a.s (neka su mir i spas na njega) trebao prinijeti teško bi mogao uciniti bilo tko bez cvrste vjere . Za tu bogobojaznost koju je pokazao Bog je Abrahama a.s izdigao kao pravog Njegovog prijatelja, i obecao mu bogatu zemlju i veliko potomstvo i doista danas sve tri velike civilizacije, zapadna kao kršcanska, židovska i islamska imaju zajednickog praoca Adema a.s, a od Ibrahima a.s koju spominju i Stari Zavjet i Kur’an još bližeg srodnika. Sama svrha kurbana je ponovo proživjeti oslobodenje zarobljavanjem sebe Božjom rijecju, Njegovom voljom i Zakonom To se najbolje vidi za vrijeme hadždža, kada se kurban bajram slavi, u vrijeme najcvršce ujedinjenosti ljudskih duša oko zajednickog cilja, dogadaja koji predstavlja jedistvenu sliku jednakosti i bratstva na Zemlji, ali o toj temi cemo ako Bog da pisati zasebno.