“In my opinion, sevdah is an aura surrounding you, it is of invisible and non-material form, but every individual who defines aesthetics as part of his/her life, may feel sevdah in its slightest form and in the smallest space. It is a gift of God for those lucky ones who view and live life optimistically, and find elements of beauty and pleasure in such view. And once your soul is filled with the beauty of sevdah, you feel sevdalinka is refreshing and gladdening your heart:
“Play and sing to gladden my heart”.
Sevdah is not just a word – it is rather an imaginative ambience of beauty, in whose immense expanse, souls feel, find grains of joy, thus forming a mosaic and making their lives beautiful.
Unfortunately, life is not just love, and sevdalinka as a peak expression of sevdah is not just a love song. Sevdah is a style, a Bosnian lifestyle, and sevdalinka is a historical note-keeper of the lives of Bosnians.” (Omer Pobrić, Musician)
“Svake večeri sjetim se mog španskog prijatelja Luisa Kasade iz madridskog ‘Anteniuma’. Jedne večeri prije dvije godine pozvao me u svoj dom na tartilju i pailju i španski konjak. Posle večere rekao mi je da je za mene spremio prijatno iznenađenje. Odveo me je u drugu odaju da slušamo ploče. Prva ploča koju mi je pustio ovaj prosvijećeni Španac bila je neka davna oda Saraj Bosni koju je pjevao Himzo Polovina. Nisam mogao verovati svojim prevelikim ušima da ovdje u srcu Iberije u Avendi Hoze Antonija, usred Madrida slušam glas Himze Polovne koji opjeva ljepote sarajevske mjesečine...” Zuko Džumhur, “Pisma iz Azije”
…Zašto nikome nismo kazali da smo iz grada u kojem je hotel Europa, lijep stari hotel, tristo metara od kafane Kolobara, u kojoj svaku večer sviraju i pjevaju Behka i Ljuca, pjevači nečega što bi se moglo nazvati bosanski fado, pa ako kad dođete u taj grad, recite taksistu da vas vozi u hotel Europu, a onda navečer idite do Kolobare, sjednite nekamo u kut i slušajte te pjesme – zašto tako nismo rekli i zašto smo tako malo držali do posljednjih, umirućih oblika vlastite finoće, po kojima smo – razlikujući se – mogli biti slični cijelom svijetu?” Miljenko Jergović, Historijska čitanka 2, V.B.Z., 2008., str. 78
Oznake:
Podijeli
-
▶ Reply to This