Bio jednom jedan dječak jako teške i naprasite naravi. Često je vrijeđao druge ljude svojim gnjevom. Svi su ga izbjegavali. Njegovom ocu nije bilo nimalo lahko odgajati takvo dijete. On odluči da ga poduči životnoj lekciji i da mu pokaže kako njegovo ponašanje izgleda u očima drugih. I tako mu otac dade vreću punu eksera i reče mu da svaki put kad izgubi strpljenje i kad se posvađa s nekim da zakuca po ekser u vrhove taraba.
Odmah prvog dana dječak je uspio zakucati 37 eksera i tek tada je shvatio da je to velik broj povrijeđenih duša. Narednih dana i sedmica se uspio kontrolisati, sve s ciljem da smanji broj eksera, i zaista, broj eksera se smanjivao iz dana u dana sve dok nije došao dan kad nije nijedan ekser morao zakucati.
Ponosno je otišao do oca da mu pokaže svoj uspjeh: „Danas nisam nijedan ekser ukucao! Poradio sam na svom strpljenju!“, a otac mu na to odgovori: „Sad uradi sljedeće! Svaki put kad izgladiš odnos s ljudima koje si povrijedio, izvadi po jedan ekser sve dok ne otkloniš sve eksere iz taraba."
Dječak je danima i sedmicama uporno radio na izglađivanju odnosa, a broj eksera se smanjivao sve dok nije došao dan kad je i posljednji ekser izvadio iz tarabe. Ponosno je otišao do oca da mu pokaže da su tarabe bez eksera i da je uspio ostvariti svoj cilj. Onda mu otac reče da dobro pogleda tarabe i bezbrojne rupe koje su povađeni ekseri iza sebe ostavili. Tarabe neće više nikad biti kao prije ...
"Smirivanje uma nakon agresije je isto kao kad se porežeš i stavljaš zavoj da zaustaviš krvarenje."